Zagrebačke coprnice

Ilustracija: Gordon Johnson, Pixabay

17. i 18. stoljeće

Prve natruhe vjerovanja u vještice u hrvatskim krajevima možemo pratiti još od razvijenog srednjeg vijeka. Odredbe protiv vještičarenja prisutne su u statutima od 13. do 17. stoljeća, a najstariji sačuvani spisi sa suđenja vješticama potječu iz 1360. godine s područja zagrebačkog Gradeca. 

Vještica, kao figura izgrađena na predrasudama i neznanju, često je bila smatrana uzročnicom malicioznog djelovanja – magijom je nanosila ozljede i uzrokovala bolesti, uništavala usjeve, spravljala napitke i bavila se travarstvom i gatanjem, a ponekad bi bila optuživana za krađu ili kanibalizam. 

U 15. stoljeću sve češće se počinje koristiti mučenje kako bi se iskamčilo priznanje vještice, i u iduća dva stoljeća dolazi do proliferacije metoda mučenja. Slijedeći ostatak Europe, i u Hrvatskoj se javlja ideja da vještice tvore tajnu družbu. Pod utjecajem crkve javlja se i uvjerenje o demonskom karakteru čarobnjaštva, odnosno da vještica dobiva svoje moći zahvaljujući općenju s đavlom. Za pokretanje istražnog postupka bila je dovoljna usmena optužba. 

U 17. stoljeću počela se primjenjivati Ferdinandeja ili Praxis criminalis koja je isticala teološko određenje zločina te definirala pravila korištenja sprava za mučenje. Ubrzo, priznanja žena okrivljenih za vještičarenje iznuđena mučenjem počinju se sve češće koristiti za daljnje progone. Optužene se prisiljavalo da imenuju ostale članice svoje “corpnjačke družbe”. Mučenje je često trajalo satima, sve dok optužena ne bi izgubila svijest ili dala priželjkivano priznanje. Smrt uzrokovana mučenjem također je bila tumačena kao dokaz krivnje. 

Najrigoroznija kazna bilo je spaljivanje na lomači, kojem je ponekad prethodilo odsjecanje glave, no mnoge žene spaljene su žive. Hrvatski sudovi su rijetko izricali oslobađajuće presude. Žrtve progona su najvećim dijelom bile pripadnice siromašnijih slojeva i žene zrelije i starije dobi: Margareta Kuljanka, Bara Tunčić, Barica Benšek zvana Cindekovica, Magda Muhić i Kata Kozjak samo su neke njih.

Odlukom kraljice Marije Terezije 1756. onemogućen je daljnji progon vještica – doduše, nije izravno zabranila progone, već je naložila da je za svaki slučaj nužno ishoditi njezinu suglasnost. Posljednji zabilježeni sudski proces protiv vještica na ovim prostorima pokrenut je 1757. protiv Magde Logomer Herucine, travarice iz Križevaca. Međutim, kraljica je poništila presudu i naredila da Magda dođe u Beč da je upozna. Inspirirana tim pričama i zapisima sa suđenja, Marija Jurić Zagorka napisala je roman Grička vještica koji je izlazio u nastavcima više godina i stekao ogromnu popularnost među čitateljstvom.

Kino Tuškanac, Zagreb

Zvezdišće (također: Zredišće, Središće), jedno od mjesta izvršenja kazne za zagrebačke coprnice, nalazilo se kod današnjeg kina Tuškanac. Spaljivanja su bili javni događaji sa svrhom discipliniranja i zastrašivanja potencijalnih “prekršiteljica zakona”. Lokaciju 1808. godine preuzima Streljačko društvo, koje sredinom 19. st. gradi streljanu za građanstvo. Kasnije se tu nalazila plesna škola, a početkom 20. st. Operetno kazalište, koje je 1930-ih preuređeno u kino.