Nasta Rojc

Ilustracija: Tea Jurišić / Fierce Women, detalj

6.11.1883. – 6.11.1964.

Nasta Rojc rođena je 1883. godine u Bjelovaru, u obitelji odvjetnika i političara Milana Rojca i Slave Blažić. Bila je boležljiva djevojčica, nije se uklapala među vršnjake/inje, a škola je nije pretjerano zanimala. Na očevo veliko nezadovoljstvo, shvatila je da se želi baviti slikanjem. Dogovorili su se da će ona učiti kuhati ako joj otac osigura poduku iz slikanja. Tako je započelo njezino slikarsko obrazovanje, najprije u privatnoj školi Otona Ivekovića u Zagrebu, a zatim u Beču i Münchenu. 

Zbog loše financijske situacije obitelji i na molbu oca, Nasta 1910. pristaje na udaju za svog prijatelja Branka Šenou, ali pod određenim uvjetima. “Ne želim se prodati nikomu, niti mom poštovanom prijatelju koji je već jednom igrao ulogu zaručnika, već želim ostati čovjek, imati zvanje koje će mi ispunjati život i zaslužiti sama svoj kruh,” zapisala je.

U Nastinom slikarskom opusu prevladavaju portreti i autoportreti, a ističu se po autoričinom odbacivanju ideala građanske ženstvenosti. Dobar primjer su slike Ja borac ili Autoportret u lovačkom odijelu, na kojoj umjetnica gleda izravno u promatrača/icu, s puškom prebačenom preko ramena. I u stvarnosti je voljela jahanje i lov.

Pored toga, borila se za afirmaciju hrvatskih umjetnica u zemlji, ali i na međunarodnoj razini. Godine 1914. organizirala je izložbu u Beču na kojoj izlažu ona, Mila Wod – prva školovana kiparica u Hrvatskoj – i ženske udruge za promicanje narodne umjetnosti iz Zagreba i Petrinje. Nasta je željela predstaviti jugoslavenske umjetnice i u Pragu, Ljubljani, Lavovu i Petrogradu, no zbog izbijanja Prvog svjetskog rata ideju nikad nije realizirala. 

Iz zdravstvenih razloga 1924. odlazi u Englesku i uglavnom slika pejzaže. Samostalna izložba u londonskoj Gieves Art Gallery 1924. postiže veliki uspjeh, stoga je Women’s International Art Club iduće godine poziva da izlaže s njima, a ona ih nagovara da uvrste i radove Line Crnčić-Virant i Zdenke Ostović Pexidr-Srića. Godine 1927. na inicijativu Virant-Crnčić i Naste Rojc osniva se prvo hrvatsko strukovno udruženje umjetnica – Klub likovnih umjetnica – koje ubrzo organizira prvu grupnu izložbu u Umjetničkom paviljonu. “Naš je idealizam toliki da nam sve borbe i neprilike ne mogu smanjiti volju i ustrajnost,” izjavila je tajnica kluba, Reska Šandor.

Neposredno nakon rata Nasta upoznaje svoju veliku ljubav, britansku časnicu Alexandrinu Onslow. Razdvaja se od supruga Branka (s kojim ostaje u prijateljskim odnosima) te useljava s Alexandrinom u kuću na Rokovom perivoju 6 koju je sama projektirala. 

Nastino djelovanje privuklo je i pažnju Marije Jurić Zagorke, koja je u pismu moli da napiše tekst za Ženski list. Nastin autobiografski tekst povodom 50. rođendana objavljen je u listopadu 1933. godine, a dvije godine kasnije i esej “U duševnom svijetu jedne umjetnice.” 

Početkom 1940-ih, zbog sumnje da pomaže partizanima, ustaška vlast oduzima Nasti kuću i atelje. U srpnju 1943. ona i Alexandrina, sada već poodmakle dobi i lošeg zdravlja, završavaju u zatvoru. Oslobođene su nakon par mjeseci zbog nedostatka dokaza te nastavljaju podržavati Narodnooslobodilačku borbu.
Onslow je umrla 1949. godine, a Rojc, zaboravljena i siromašna, na vlastiti rođendan 1964. Pokopane su zajedno na Mirogoju. Svojim javnim djelovanjem Nasta je, kako piše Leonida Kovač, pokazala iznimnu građansku hrabrost, no to je platila brisanjem iz povijesti moderne umjetnosti u Hrvatskoj. Ipak, polako dobiva zasluženo priznanje: dosad je održano nekoliko većih izložbi; na temelju njenog života 2019. nastao je grafički roman Nasta Rojc: Ja borac; a u pripremi je i objava Nastine autobiografije Sjene, svjetlo, mrak.

Rokov perivoj 6, Zagreb

Rokov perivoj jedan je od najljepših parkova u Zagrebu. Prostor je kroz stoljeća nekoliko puta mijenjao funkciju: najprije su ovdje bili voćnjaci i vinogradi, zatim groblje, a 1918. ustupljena su gradilišta istaknutim umjetnicima za izgradnju kuća i ateljea. Neki od njih bili su Nasta Rojc, Jozo Kljaković, Ljubo Babić, Robert Auer i Robert Frangeš Mihanović, koji su se obvezali da će zauzvrat gradu darovati neke svoje umjetnine. Primjerice, Rojc je naslikala pet slika s motivima starog Zagreba, a Frangeš Mihanović napravio je zdenac Elegija koji se danas nalazi u perivoju.Manji dio Nastine ostavštine nalazi se u zbirci Kuće Šenoa u Mallinovoj 27 u Zagrebu. U njenom rodnom Bjelovaru, u sklopu Gradskog muzeja djeluje Galerija Nasta Rojc.