5.9.1847. – 23.1.1937.
Učiteljicam neka se držeći se izreke: jednaki posao, jednaka plaća, jednako pravo za sve, određuje isto toliko plaće i doplate kao i učiteljim!
Marija Jambrišak rođena je 1847. u Karlovcu. Rano je ostala bez oca, pa je majka sama morala uzdržavati sedmero djece. Kad je Marija imala sedam godina, obitelj se preselila u Zagreb, u Demetrovu ulicu. Sa 16 godina završila je učiteljsku školu, no kako je još bila premlada za samostalan učiteljski rad, odlazi na praksu u samostan uršulinki u Varaždinu. Dvije godine kasnije polaže učiteljski ispit i 1867. počinje raditi u Krapini. Zahvaljujući stipendiji omogućeno joj je daljnje školovanje na Pedagogiumu u Beču, gdje je bila prva žena kojoj je dozvoljeno.
Po povratku u Zagreb zapošljava se na Višoj djevojačkoj školi te se uključuje u rad na unapređenju položaja i edukacije učiteljica. U članku “Kakva je naša djevojačka škola i je li opravdana želja za njezinom reformom?” kritizirala je slabu obrazovanost djevojaka, posebno onih iz siromašnih obitelji.
Sudjelovala je na prvom velikom skupu hrvatskih učitelja 1871. u staroj kazališnoj zgradi na Trgu svetog Marka u Zagrebu, te je u svom govoru zatražila da se plaće učiteljica izjednače s plaćama učitelja. Time je ušla u povijest kao jedna od prvih predstavnica ženskog pokreta u Hrvatskoj.
Godina 1892. označila je velik pomak u sustavu obrazovanja djevojaka, ali i društvenog položaja žena uopće. Zahvaljujući dugogodišnjim nastojanjima Marije Jambrišak, te uz podršku predstojnika Odjela za bogoštovlje Izidora Kršnjavog, u listopadu 1892. počeo je s radom Privremeni ženski licej u Zagrebu – preteča ženske gimnazije i ujedno prva državna ženska škola u cijeloj Austro-Ugarskoj.
Marija Jambrišak i Jagoda Truhelka u svibnju 1896. objavile su proglas u kojem traže osnivanje Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije. To je i ostvareno 1902. godine, kada je uz podršku Hrvatskog pedagoško-književnog zbora pokrenut Klub učiteljica s učiteljicom i književnicom Milkom Pogačić na čelu.
Osim toga, Marija i Jagoda 1900. pokrenule su i uređivale prvi časopis za ženu i obitelj, Na domaćem ognjištu, a iduće godine preuzima ga već spomenuta Milka Pogačić. Autorica je knjige Znamenite žene iz priče i poviesti (1885.) u kojoj je sabrala tridesetak “liepih uzora, u koje se mladež naša ugledati može.” Zanimljivo je da je, istovremeno, u nekim svojim djelima (npr. O dobrom vladanju) pisala kako je glavna zadaća žene da bude dobra majka i poslužna supruga. Sama se nikad nije udavala – čak ni nakon što je ukinuta zabrana udaje za učiteljice – niti imala djecu.
Odlazi u mirovinu 1912. godine, no i dalje aktivno prati događanja u školstvu, kao i rad svojih bivših učenica. “Ona je bez sumnje jedna od najistaknutijih ženskih ličnosti kod nas, neobično jaka i borbena narav, visoke inteligencije, beskrajne marljivosti i velike ljubavi za svoj narod, osobito za žensku mladež,” zapisala je jedna od Marijinih učenica u Ženskom listu povodom njezinog 90. rođendana. Umrla je samo nekoliko dana nakon objave ovog članka.
Student Dormitory "Marija Jambrišak," Opatička 14, Zagreb
Zajedno s Margitom Khuen-Hedervary, Jambrišak je zaslužna za otvaranje ženskog internata 1900. godine, u sklopu kojeg je osnovana i knjižnica. Zbog velike potražnje, internat se ubrzo proširio na prvi kat zgrade i nastavio ravijati. Godine 1991. postaje Učenički dom Marije Jambrišak, a danas prima oko 180 učenica. Na pročelju zgrade u ulici Jurja Žerjavića 8, gdje je živjela dugi niz godina, nalazi se reljef s likom Marije Jambrišak koji je 1939. izradila kiparica Ksenija Kantoci. Bila je jedna od prvih žena u Hrvatskoj koja je dobila spomen-obilježje. Na Trgu Katarine Zrinske na Gornjem gradu, na pročelju tadašnje VI. ženske gimnazije, nekoć se nalazila spomen-ploča posvećena Mariji Jambrišak kao osnivačici škole te profesoricama i učenicama žrtvama ustaškog režima (Ivana Hiršman, Olga Milčinović, Rajka Baković i druge).