Marija Braut

Fotografija M. Braut: Ratko Mavar

7.8.1929. – 1.7.2015.

Fotografija me znala dovesti u najneobičnija stanja i na najneobičnija mjesta. 

Marija Braut, vjerojatno najpoznatija hrvatska fotografkinja, rođena je u Celju 1929. godine. Spletom ratnih okolnosti 1941. dolazi u Zagreb, grad u koji se zaljubljuje, grad u kojem ostvaruje svoju obiteljsku te potom i profesionalnu karijeru. Nakon završene gimnazije upisuje Arhitektonski fakultet, a tijekom studija bila je vrlo sportski orijentirana – bavila se atletikom (naročito skokom u dalj i trčanjem), estetskom gimnastikom, ritmikom i rukometom, a nekoliko godina je bila i članica folklornog ansambla Lado. Upravo je angažman u Ladu odgovoran za dva velika preokreta koja su uslijedila: zaljubljuje se u svojeg prvog muža, novinara Seada Saračevića, i upoznaje tada već renomiranog zagrebačkog fotografa Tošu Dabca, koji joj postaje i vjenčani kum.

Studij prekida nakon poodmaklih sedam semestara kako bi se posvetila odgoju djece, Ranke i Bojana. No, kako sama ističe: “Nikad ja nisam bila žena koja je samo kuhala i prala pelene. Uvijek je u meni postojala i glad za nečim drugim.” S vremenom se pokazalo da je to nešto drugo upravo fotografija, u čije je vode uplovila 1967. godine, u dobi od 38 godina, nakon mučnog razvoda braka. Egzistencija ju je natjerala na promjenu karijere, a Tošo Dabac joj je otvorio vrata svog ateljea, gdje je imala priliku učiti na najtemeljitiji način – gledanjem i eksperimentiranjem. 

Samo dvije godine kasnije ostvaruje svoju prvu izložbu fotografija u Galeriji SC, zajedno s Petrom Dabcem, Tošinim nećakom. Ubrzo postaje članica ULUPUH-a te 1972. samostalna umjetnica.

U svojoj fotografskoj karijeri održala je više od 100 samostalnih izložbi diljem zemlje, ali i svijeta (diljem Europe, u New Yorku, Abu Dhabiju, Australiji, itd.) , dok je paralelno uvijek rado sudjelovala i na skupnim izložbama. Dobitnica je nekoliko nagrada, uključujući nagradu ULUPUH-a za životno djelo 2008. godine.

Mnogo se motiva izmijenilo ispred fotografskog objektiva Marije Braut. U svojoj zanimljivoj profesionalnoj karijeri radila je kao fotografkinja u Galerijama grada Zagreba, surađivala je s kazališnim kućama i manifestacijama (ZKM, Gavella, HNK Zagreb, Jazavac, &TD, Kerempuh, Dubrovačke ljetne igre..), a radovi su joj objavljivani u novinama, časopisima, umjetničkim katalozima, kalendarima i slično. Povjesničar umjetnosti Ive Šimat Banov zvao ju je “Mare Lutalica” i “Dobri duh Zagreba”. 

Iako joj je fotografski angažman bio uglavnom u sferi kulturnih događanja, valja spomenuti i kako je tijekom Domovinskog rata snimala i ratne motive, razrušenu spomeničku baštinu, gradove i sela. 

Fotografije Marije Braut danas se čuvaju u Muzeju grada Zagreba, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju suvremene umjetnosti, Hrvatskom državnom arhivu i drugdje.

Velik dio života, osobito nakon prerane smrti sina, borila se s osjećajem samoće i alkoholizmom, o čemu je otvoreno govorila u intervjuima i filmu Marija tiho hoda (r. Marko Stanić) iz 2009.

Godine 2014. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu priređena je velika izložba pod nazivom Nepoznati Zagreb Marije Braut na kojoj je predstavljeno stotinjak manje poznatih i rjeđe izlaganih fotografija. U Zbirci fotografija Muzeja grada Zagreba danas se čuva nekoliko tisuća negativa koje je donirala sama autorica. Povodom njezine smrti 2015. godine u poznatom zagrebačkom kafiću Cinkuš na Gornjem gradu, u koji je često zalazila, organizirana je izložba njoj u čast.

Bila je jedna od prvih Zagrepčanki koje su sredinom 60-ih nosile traperice.

Fotografija lokacije: Sei F, Flickr

Kamenita vrata, Zagreb

Danas poznato turističko odredište, Kamenita vrata sagrađena su u 13. stoljeću kao dio obrambenog sustava zagrebačkog Gradeca i jedini su očuvani dio obrambene utvrde Gornjeg grada. U vrijeme progona vještica, žene koje su bile optužene za vještičarenje bile su zatvorene i mučene u kuli Kamenitih vrata. Na vrhu kule stoji buzdovan koji je tada služio kao zaštita grada i upozorenje drugim “vješticama”. Marija Braut više je puta fotografirala Kamenita vrata te prolazila njima na putu do Gornjeg grada.