Kata Pejnović

Ilustracija: Zoran Cardula / Fierce Women, detalj

23.3.1899. – 10.11.1966.

Kata Pejnović, društveno-politička radnica i narodna heroina Jugoslavije, rođena je 1899. godine kao Kata Bogić u selu Smiljan kod Gospića. Zbog siromaštva je završila samo četiri razreda osnovne škole i vrlo rano počela raditi kako bi pomogla obitelji. Istovremeno, puno čita i prati komunističku literaturu te i druge u selu potiče na isto. S 20 godina se udaje za Jovana Pejnovića, povratnika iz SAD-a. Imali su petero djece: trojicu sinova i supruga su ubile ustaše 1941. godine, a samo dvije kćeri su preživjele rat.

Priključuje se komunističkom pokretu 1936. godine, a 1938. je primljena u Komunističku partiju Jugoslavije. Radeći na političkom obrazovanju seljanki i seljaka, uz prodaju mlijeka i sira po ličkim selima sa sobom je nosila i knjige i partijsku literaturu.

Radila je i na formiranju organizacije Antifašističkog fronta žena u Lici. Motivirala je seljanke da se pridruže narodnooslobodilačkom pokretu, ukazujući na njegovu važnost: “Ostavi kuću, njivu i blago i dođi. I za našu borbu više vrijediš ako više znaš. Sve ti neprijatelj može oteti i uništiti. I kuću, i njivu, i blago… Samo ono što si naučila nitko ti ne može oteti.” 

U ožujku 1942. pojavljuje se ženski list Žena u borbi, koji izdaje okružni odbor AFŽ-a za Liku. U redakciji su bile Pejnović, Jela Bičanić, Marija Šoljan i Slavka Očko. List je imao za zadatak obrazovati i povezivati žene te promovirati figuru borkinje.

Na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću 1942. godine, Kata je bila jedina žena vijećnica AVNOJ-a. Iste godine, na Prvoj konferenciji AFŽ-a u Bosanskom Petrovcu izabrana je za predsjednicu AFŽ-a Jugoslavije. Nakon oslobođenja Jugoslavije, bila je potpredsjednica Sabora NR Hrvatske, članica Centralnog komiteta KP Hrvatske, te birana za republičku i saveznu poslanicu.

Umrla je 1966. godine, a sahranjena je u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj. Narodnom heroinom proglašena je 1968. godine.

Antifašistička fronta žena (AFŽ) bio je masovni ženski pokret u Drugom svjetskom ratu i jedna od najvažnijih organizacija na jugoslavenskim prostorima. Formalno je osnovana u prosincu 1942. na Prvoj zemaljskoj konferenciji žena u Bosanskom Petrovcu, iako je angažman žena započeo i ranije. Procjenjuje se da je u Narodnooslobodilačkoj borbi sudjelovalo oko dva milijuna žena iz cijele Jugoslavije. 

Fotografija: Konferencija AFŽ-a, Dalmacija 1943. AFŽ Arhiv

U periodu fašističke okupacije, aktivistkinje AFŽ-a svojim su organizacijskim sposobnostima, borbenošću i predanošću sudjelovale u otporu i oslobođenju teritorija te edukaciji i mobilizaciji žena. Opskrbljivale su borce hranom i odjećom, pružale medicinsku skrb, radile u tvornicama na proizvodnji oružja i odjeće, ali i izravno sudjelovale u borbi na ratištu.

Ovaj period obilježilo je i pravno uređenje rodne ravnopravnosti, sloboda izbora prezimena pri sklapanju braka, jednaka roditeljska prava, ekonomska nezavisnost, pravo na razvod i sklapanje građanskog braka. 
Iako postoje brojna neslaganja oko razloga raspuštanja AFŽ-a 1953. godine, nedvojbeno je da je društveni status žena izboren njihovom neposrednom borbom, požrtvovanošću i snagom. Posthumno objavljena doktorska disertacija feminističke povjesničarke Lydije Sklevicky, objavljena pod naslovom Konji, žene, ratovi (1966), predstavlja najtemeljitiju studiju o AFŽ-u i općenito ulozi i položaju žena u NOB-u.

Nekadašnji spomenik Vješala u Jasikovcu. Fotografija: Jadovno.com

Park-šuma Jasikovac nedaleko Gospića

Jasikovac je poznato izletište i šetalište u blizini Gospića, gdje se nekoć nalazio Spomenik žrtvama Jadovnog/Vješala (1961.) kipara Vanje Radauša, monumentalna skulptura koja se sastojala od “vješala” visokih osam metara, bazena i brončane skulpture žene koja oplakuje ubijene partizane. Vjeruje se da je skulptura predstavljala Ličanku, odnosno Katu Pejnović, koju je Radauš upoznao u ratnim godinama u Lici.Osnovna škola u Gospiću od 1973. do 1991. nosila je ime narodnih heroina Kate Pejnović i Nade Dimić. Ispred škole bila je monolitna skulptura Dvije žene ili Vodonoša Vanje Radauša, koja je među lokalnim stanovništvom bila prepoznata kao skulptura ovih dviju Ličanki. Radauš je autor još dviju Katinih bista: ispred gospićke osnovne škole (zajedno s bistom Nade Dimić) te ispred Dječjeg vrtića Zapruđe u Zagrebu koji je do 1990-ih nosio njeno ime. Zagrebačka bista danas se nalazi u Gliptoteci HAZU, dok je gospićka izgubljena.