Elza Kučera

Fotografiju E. Kučere ustupila Nacionalna i sveučilišna knjižnica

22.10.1883. – 10.6.1972. 

…u svojemu privatnomu stanu u Jurjevskoj ulici 14 uredila sam mali psihologijski laboratorij, jer onda u nas inače još nije bilo prilike za eksperimentalno psihologijski rad. U njemu sam ispitivala zakonitosti emocionalnoga života s pomoću kontroliranoga samoopažanja svojih suradnika. 

Elza Kučera, knjižničarka, psihologinja i filozofkinja, rođena je 1883. godine u Vinkovcima. Kao kći slavnog prirodoslovca Otona Kučere, odrastala je u dobrostojećem okruženju srednjeg građanskog sloja. Završila je Ženski licej u Zagrebu 1902. godine, nakon čega je upisala studij psihologije i specijalne filozofije u Beču. Nastavila je studirati u Zagrebu i Zürichu, gdje je i doktorirala 1909. godine, postavši prvom Hrvaticom koja je stekla doktorat iz filozofije.

Od 1933. do 1938. bila je suradnica Ramira Bujasa, utemeljitelja psihologije u Hrvatskoj, u Psihologijskom institutu. Dala je značajan doprinos razvoju eksperimentalne psihologije u Hrvatskoj, a posebno su je zanimale psihogalvanske reakcije. Kao pobornica psihologije kao empirijske znanosti, provodila je eksperimente u malom laboratoriju u vlastitom stanu. 

Autorica je niza stručnih članaka te knjiga o psihologiji emocija i psihološkim temeljima etičkog ponašanja. Potaknula je organizaciju filozofskih kolokvija u Zagrebu, a 1927. godine zajedno s kolegama pokrenula je Reviju za filozofiju i psihologiju

Također, bila je prva žena koja se zaposlila kao knjižničarka u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, gdje je ostala raditi do umirovljenja 1944. godine. U Knjižnici je obavljala različite poslove, a zbog širokog stručnog znanja obnašala je dužnost zamjenice ravnatelja više od 20 godina. 

Napisala je dva rada o ženama u bibliotekarstvu: “Ženski rad u bibliotekama” (objavljen u časopisu Domaće ognjište) i “Die Frau als Bibliotekarin” (“Žena kao bibliotekarka”). Bila je aktivna u zagrebačkoj sekciji Udruženja univerzitetski obrazovanih žena Jugoslavije, članica Njemačkoga društva za psihologiju i Hrvatskoga bibliotekarskoga društva, te suosnivačica Društva bibliotekara Hrvatske 1948. godine. Dobitnica je Nagrade Udruženja psihologa SFRJ (1964.) i Kukuljevićeve povelje (1968).

Preminula je 1972. godine u Zagrebu. Pokopana je na Mirogoju u zajedničkoj grobnici sa svojom prijateljicom, profesoricom njemačkog Camillom Lucernom, kojoj je posvetila studiju O životu i radu Camille Lucerne iz 1938. godine.

Fotografija lokacije: Fred Romero, Flickr

Hrvatski državni arhiv (bivša zgrada Sveučilišne knjižnice), Trg Marka Marulića, Zagreb

Godine 1913. dovršena je secesijska zgrada na Marulićevom trgu, u urbanističkoj cjelini Lenuzzijeve potkove, namjenski građena za Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu i Zemaljski arhiv. Prostor je ukrašen djelima slavnih umjetnika tog vremena, među kojima je samo jedna žena, prva hrvatska akademska kiparica Mila Wod i njezini dekorativni reljefi. U zgradi se danas nalazi Hrvatski državni arhiv, dok je Nacionalna i sveučilišna knjižnica 1995. premještena u novu zgradu u Ulici Hrvatske bratske zajednice.