4.1.1812. – 12.3.1875.
Derzovito se moje serdce uzbune, kada pomislim, da bi mužu podložna biti morala; a ja i ne znam što je pokornost!
Rođena je 4. siječnja 1812. godine u Karlovcu kao jedna od šestero djece. Kao pripadnica višeg sloja, do 13. godine polazila je pučku školu na njemačkom jeziku. Nakon očeve smrti 1819. obitelj je zapala u financijske probleme pa su Dragojlu željeli udati. No, ona nije htjela financijski ovisiti o braku, tvrdeći da je prekoračila granice koje bi je mogle omeđiti kao majku, suprugu i domaćicu. Žedna znanja i usprkos negodovanju obitelji, potajno je nabavljala i čitala knjige. Nakon završene pučke škole za život je zarađivala šivanjem i pedagoškim radom. Radila je kao odgojiteljica na plemićkim dvorovima u Grazu, Trstu i Veneciji.
Po povratku u Karlovac 1840. godine, svjesna potrebe za obrazovanjem žena i njihovim uključivanjem i društveno-kulturni život, zalagala se za otvaranje prve djevojačke škole. Njezin povratak u domovinu ujedno je značio i okretanje pisanju na hrvatskom jeziku. Pridruživši se ilirskom pokretu, objavljivala je domoljubne pjesme u časopisima Kolo i Danica ilirska. Ubrzo postaje najplodnija pjesnikinja Danice, a potom i najčitanija pripovjedačica.
Godine 1943. objavila je knjigu pripovijesti Domorodne poviesti pisanih u duhu hrvatske hajdučko-turske novelistike, a pripovijesti je objavljivala i tijekom 1860-ih u periodici. Romanom Dva pira (1864.) svrstala se među začetnice hrvatskog romana. Kao jedna od najuglednijih predstavnica iliraca, i jedna od samo dvije žene (uz groficu Sidoniju Erdödy Rubido), uvrštena je na glasovitu litografiju Muževi ilirske dobe.
Bavila se i pedagoškim radom. Autorica je nekoliko članaka o odgoju mladih žena, a u rukopisu je ostavila tekst “Moje učiteljevanje”. Družila se s istaknutim članovima i članicama učiteljskog pokreta, držala stručna predavanja iz pedagogije i sudjelovala u radu Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora.
Osim toga, smatra je se prvom hrvatskom planinarkom: uspela se na Martinščak kraj Karlovca (1836.) i stijenu Okića (1843.) bez planinarske opreme. Staza njezinog uspona na stijeni Okić danas se naziva Dragojlinom stazom.
Ipak, njezina najvrjednija ostavština je opsežni dnevnik koji je pisala s prekidima od siječnja 1833. do studenog 1874. godine. Počela je pisati na njemačkom, a nastavila na hrvatskom jeziku. Pišući o književnom radu, obitelji i međuljudskim odnosima, bolesti koja ju je pratila cijeli život i društveno-političkim okolnostima, Jarnević je bila brutalno iskrena, kritična i nerijetko politički nekorektna. U oporuci je napisala da dnevnik ostavlja na čuvanje Učiteljskoj zadruzi i da se ne smije otvarati 10 godina nakon njezine smrti.
Izbor iz dnevnika po prvi put je objavljen 1958. godine pod nazivom Život jedne žene, a priredio ga je Stanko Dvoržak. Feminističke autorice poput Divne Zečević kasnije će kritizirati ovo izdanje, navodeći da se uvršteni zapisi uglavnom tiču ljubavnih odnosa s muškarcima. Neki muški autori dnevnik su podcjenjivački opisali kao “ispovijed osamljene žene” (Hrvatski narodni preporod, 1965.), a Dragojlu kao “našu najveću usidjelicu” (Građa za povijest školstva, 1860.).
Nasuprot tome, Zečević – folkloristica, spisateljica i pjesnikinja, koja je i sama dugi niz godina vodila dnevnik – u svojoj monografiji posvećenoj Jarnević fokus stavlja na promišljanja vlastitog mjesta u društvu te materijalni aspekt književnog rada, odnosno preživljavanja. Zanimljivo je spomenuti da su podatke o životu i djelu prikupile i analizirale upravo žene: Adela Milčinović (1907.), Divna Zečević (1985.), Irena Lukšić (2000.) i Marija Ott Franolić (2017.).
Dragojla Jarnević umrla je 1875. godine, u dobi od 63 godine. Pokopana je na groblju Dubovac nedaleko Karlovca.
OŠ Dragojle Jarnević u Karlovcu
Godine 1959. osnovna škola u Karlovcu dobiva ime Dragojle Jarnević, a u svibnju 1976. otkrivena je pred školskom zgradom bista, rad kipara Alojzija Starešine. Dragojlina kuća nalazi se na uglu Jarnevićine i Gajeve ulice u Karlovcu, ali je zapuštena i neodržavana. Godine 2020. na zgradi u Naselju Marka Marulića autori Dalibor Juras i Leonard Lesić izradili su mural s Dragojlinim likom.