Diana Budisavljević

Ilustracija: Ana Salopek / Fierce Women

15.1.1891. – 20.8.1978.

To je bio najljepši dar koji sam u životu dobila – mogućnost da ljude spasim od sigurne smrti.

Diana Budisavljević zagrebačka je humanitarka koja je tijekom Drugog svjetskog rata organizirala jednu od najsloženijih akcija spašavanja na području okupirane Europe. U okviru “Akcije Diana Budisavljević,” iz ustaških logora na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske spašeno je najmanje 7000 djece te je za veliki broj osoba pravoslavne vjeroispovijesti koje su bile zatočene u koncentracijskim logorima osigurana humanitarna pomoć. Dianin rad svojevrsna je preteča svih značajnih aspekata Konvencije o pravima djece kada se radi o djeci u ratu te je pridonio uspostavljanju socijalnog rada kao profesije u Hrvatskoj. 

Diana Obexer rođena je u Innsbrucku, u uglednoj austrijskoj obitelji. Njezina sklonost humanitarnom djelovanju dolazi do izražaja početkom Prvog svjetskog rata, kada u želji da pomogne ranjenicima upisuje tečaj za medicinske sestre i njegovateljice. U to doba upoznaje i svog budućeg supruga dr. Julija Budisavljevića. Zajedno dolaze u Zagreb 1919. godine te se nastanjuju na Svačićevom trgu broj 13. 

Diani su predrasude prema ljudima druge vjeroispovijesti ili nacionalnosti bile strane, a upravo diskriminacija i progoni drugačijih početkom 1941., kada je imala 50 godina, postaju dio okrutne stvarnosti. Iako nije bila članica antifašističkih organizacija, ona u skladu sa svojim moralnim vrijednostima hrabro i beskompromisno pruža otpor ustaškom režimu. Saznavši da Židovska bogoštovna općina organizirano prikuplja pomoć u hrani, odjeći i lijekovima zatočenim Židovima, te da ne postoji nikakav oblik organizirane pomoći srpskom stanovništvu zatočenom u koncentracijskim logorima, Diana se odlučuje aktivirati te u listopadu 1941. sa skupinom suradnika i suradnica pokreće “Akciju Diana Budisavljević”. 

Akcija u početku djeluje ilegalno prikupljajući pomoć za zatočene u logorima Loborgrad i Gornja Rijeka, no ubrzo prerasta u veliku akciju spašavanja srpske djece, ponajviše iz koncentracijskog logora Stara Gradiška i sabirnih logora oko Jasenovca, Mlake, Jablanca i Košutarice. Diana u više navrata odlazi u logore, djecu na licu mjesta popisuje, pokušavajući prikupiti što više podataka kako bi nakon rata mogla biti ponovo spojena sa svojim obiteljima.

U koordinaciji sa suradnicima/ama, djecu u Zagrebu uspijeva smjestiti u Zavod za odgoj gluhonijeme djece (Ilica 83), Dom za majke i djecu na Josipovcu (danas Dječji dom Zagreb, Nazorova 49), Dom učiteljica (Kukuljevićeva 19) i Jeronimsku dvoranu (Tomislavov trg 20), ali i kod brojnih zagrebačkih obitelji. S obzirom na izrazito velik broj djece, Diana predlaže da se akcija udomljavanja provede posredstvom Karitasa Zagrebačke nadbiskupije, odnosno da se djeca smjeste u seoska domaćinstva uz pomoć lokalnih svećenika te u tome uspijeva.

Paralelno radi i na Kartoteci, koju izrađuje na temelju transportnih lista iz logora, ali i popisa koje su vodile različite institucije. Ispisuje kartice sa svim poznatim podacima o pojedinom djetetu, izrađuje pet albuma s fotografijama djece te bilježi upite za djecu, koji počinju pristizati već od 1943. godine. Svi njezini planovi za postupak identifikacije djece onemogućeni su 28. svibnja 1945. kada je na zahtjev Ministarstva socijalne politike bila prisiljena predati sve materijale koje je brižno sakupljala.

Unatoč izuzetnoj važnosti Akcije, novi društveno-politički poredak Dianu Budisavljević, osobu iz visokog društva koja u ostvarenju svoje humanitarne misije nije prezala surađivati ni s predstavnicima crkve, a ni okupatora, nije prepoznao kao svoju heroinu. Njezina bi Akcija možda ostala i zaboravljena da nije bilo dnevnika – posthumno otkrivenog – koji je vodila, a koji nam je ukazao na ovu junakinju Drugog svjetskog rata. Upravo je dnevnik poslužio filmskoj redateljici Dani Budisavljević kao predložak za hvaljeni igrano-dokumentarni film Dnevnik Diane Budisavljević iz 2019. godine.

Spomen područje Jasenovac, Ulica Braće Radić 147, Jasenovac

Spomen područje Jasenovac izgrađeno je na užem području bivšeg koncentracijskog logora Jasenovac i centralno je mjesto sjećanja na žrtve II. svjetskog rata u Hrvatskoj. Zemljanim humcima i udubljenjima označena su mjesta autentičnih logorskih objekata i stratišta unutar samog logora. Područjem dominira Cvijet, spomenik jasenovačkim žrtvama kipara Bogdana Bogdanovića, do kojeg vodi put popločen pružnim pragovima koji simbolično označavaju dio sačuvane pruge kojom su zatočenici bili dopremani u logor. Spomen područjem Jasenovac, u okviru kojeg djeluju Memorijalni muzej i Obrazovni centar, upravlja Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac. U Zagrebu, na Trgu kralja Petra Svačića 13, nalazi se zgrada u kojoj je stanovala Diana Budisavljević, no nije označena spomen-pločom ni na bilo koji drugi način. U Sisku, lokacija na kojoj se nalazi groblje na kojem su pokopane žrtve dječjeg logora, od 2017. godine nosi naziv Park Diane Budisavljević.