Cvijeta Zuzorić i Maruša Gučetić

Photo: Kolega2357, Wiki

1552. – 1648. / 1557. – nepoznato

Veća ljubav nego što je naša, a i veće prijateljstvo od našega ne može naći; a i ne vjerujem da će se ikada, dok se sunce kreće, drugo slično naći kod žena. 

Ove je riječi Maruša Gučetić uputila Cvijeta Zuzorić te njima najbolje opisala odnos ovih dviju spisateljica, koji je nedvojbeno utjecao na dubrovačku renesansnu, ali i kasniju hrvatsku književnost i filozofiju. Marušina posveta Cvijeti smatra se pretečom ženskog pisma u Hrvatskoj.

Cvijeta Zuzorić (Flora Zuzzori) rođena je, smatra se, 1552. godine u Dubrovniku, u imućnoj trgovačkoj obitelji Zuzorić. U njenom ranom djetinjstvu obitelj se zbog poslovnih prilika seli u Anconu, gdje Cvijeta stječe mnogo šire obrazovanje i slobodniji odgoj nego što su ga imale njene dubrovačke vršnjakinje. Pored hrvatskog, govorila je talijanski i latinski te poznavala književnost, umjetnost i filozofiju.

U Anconi se 1570. udaje za firentinskog plemića Bartolomeja Pescionija, netom imenovanog konzulom, s kojim se u listopadu iste godine vraća u Dubrovnik. Međutim, Pescionija u novoj domovini nije pratila sreća na poslovnom planu. Godine 1577. proglašava stečaj, a nakon niza propalih poduzetničkih pothvata oduzima mu se status konzula. Godine 1583. oboje sele natrag u Anconu, gdje živi i Cvijetinih pet sestara. Nekoliko godina kasnije Bartolomeo umire i ona postaje udovicom već u 41. godini života.

Godine dubrovačkog života Cvijete Zuzorić zabilježene su isključivo kroz pismenu ostavštinu njenih suvremenika, ali i suvremenice Maruše Gučetić (Maria Gondola-Gozze, rođena Gundulić), supruge dubrovačkog filozofa Nikole Gučetića. Zuzorić je po dolasku u Dubrovnik svojom pojavom, duhom i obrazovanošću unijela novi duh u svoj rodni grad. Veliko prijateljstvo vezalo ju je upravo s Marušom, toliko jako da ga je Nikola Gučetić ovjekovječio u svoja dva filozofska dijaloga, O ljepoti i O ljubavi, oba izdana u Veneciji 1581. Nikola, koji je iznimno poštovao i volio obje, ali i cijenio njihove intelektualne sposobnosti, odabrao ih je da raspravljaju o filozofskim pitanjima, i to na prekrasnom lokalitetu obiteljskog ljetnikovca Trsteno.

Do početka 20. stoljeća Zuzorić je opisivana kao učena pjesnikinja, slikarica i ugledna gospođa s prirodnim darom za pisanje. Kako nijedna njena pjesma nije sačuvana, povjesničari je često brišu iz pregleda hrvatske renesansne književnosti, pa čak i iznose sumnje da se ikada uopće bavila pjesništvom. Drugi pak upravo reference drugih velikih pjesnika navode kao nedvojbenu potvrdu da je Zuzorić doista pisala. Nažalost, nije poznato što se dogodilo s djelima. Njihovu sudbinu donekle rasvjetljava predgovor koji je Maruša napisala za suprugove Razgovore o Aristotelovoj Meteori (1584.) u obliku posvete namijenjene upravo Cvijeti. U ovom neuobičajenom predgovoru obrušava se na zlobnike koji su ukaljali ugled njene prijateljice Cvijete, ali i nastoji dokazati, pozivajući se na antičke filozofe, da je žena ravnopravna muškarcu, a u nekim aspektima i superiorna.

Zuzorić je, po svoj prilici zbog velikodušnih komplimenata kojima su je obasipali suvremenici  (primjerice, Torquato Tasso posvetio joj je nekoliko svojih pjesama), izazivala zavist i ljubomoru okoline. To je potaknulo Marušu da ustane u njenu obranu i pritom među prvima u hrvatskoj povijesti piše o ideji žene. Njezina obrana ženskog spola, intelekta i nježnosti tako je postala prvi dokumentirani ženski glas u hrvatskoj kulturi. Koliko su Marušine riječi bile kontroverzne dokazuje i činjenica da već u drugom izdanju djelo sadrži izmijenjen i postdatiran predgovor, skraćen za gotovo dvije stranice – i to upravo one u kojima je iznesena obrana Zuzorić. Na čiju inicijativu, nije poznato, no nema sumnje da tadašnja dubrovačka vlast nije blagonaklono gledala na literalno blaćenje grada, tim više što je posveta pisana i tiskana na talijanskom jeziku – na međunarodnu sramotu Dubrovnika. Tako je nastao, a potom i dugi niz stoljeća zatajen, prvi proto-feministički članak u hrvatskoj povijesti.

Zuzorić se više nikad nije vratila u Dubrovnik. Preminula je u 96. godini života i pokopana je u obiteljskoj grobnici u crkvi sv. Franje 1648. Grob joj je danas nepoznat: za vrijeme prve talijanske narodne vlade 1864. crkva je sekularizirana, pretvorena u vojnu bolnicu i pregrađena, grobnice su zasute, a nadgrobne ploče upotrijebljene za popločavanje. Godina smrti Maruše Gučetić nije zabilježena. Tek je 2000. godine prvi put uvrštena u bibliografiju hrvatske filozofije.

Trsteno, fotografija lokacije: Jan Stefka, Flickr

Trsteno

Trsteno je mjesto u okolici Dubrovnika, čija je glavna znamenitost najstariji uređeni javni vrt u Dalmaciji i trenutno jedini arboretum na hrvatskoj obali, kao i dvije ogromne azijske platane stare više od 450 godina. Arboretum je izgradila lokalna plemićka obitelj Gučetić na svom ladanjskom posjedu u 15. stoljeću. Danas je zaštićen kao spomenik vrtne arhitekture i poznat po svojim povijesnim perivojima, zbirci sredozemnih i egzotičnih vrsta biljaka, ali i kao jedna od glavnih lokacija snimanja popularne televizijske serije Igra prijestolja.